Vožnja s tempomatom

Vožnja s tempomatom

Tempomat štedi gorivo, u nekim situacijama baš i ne štedi, ali je vrlo koristan pri dužim vožnjama

Što se sluša tijekom vožnje u američkim automobilima
Kućni ljubimci u vozilu
Predstavljamo aplikaciju Razmisli

Preteča današnjeg tempomata ili cruise controla u automobilima se pojavio u ranim 1900-im godinama, a prvi modeli automobila bili su Wilson-Pilcher i Peerless. Ipak, moderni tempomat nastao je 1948. godine iz razloga da se jedan čovjek riješi frustracija zbog načina vožnje – odvjetnik inovatora i inženjera Ralpha Teetora vozio je neujednačnom brzinom, stalno je ubrzavao i kočio, što je Ralpha smetalo te je pronašao rješenje koje je po prvi put ugrađen deset godina kasnije u Imperial, a tada se to zvalo automatski pilot. Koristio se izračun brzine kretanja na temelju rotacije pogonskog vratila.

Moderni tempomati sastoje se od sustava sa servomehanizmom koji preuzima kontrolu nad papučicom gasa kako bi se održala stalna, konstantna brzina vožnje koju postavlja sam vozač. Na taj način vozilo vozi ujednačenom brzinom, štedi se i gorivo na ravnim dionicama, manje je stresa i za samo vozilo te njegovu šasiju, a vozač se odmara tijekom dužih vožnji. Prve verzije tempomata nisu mogle cijelo vrijeme voziti konstantnom brzinom jer se nije nadzirala brzina vožnje nego pritisak na papučici gasa pa bi se po ravnom vozilo jednom brzinom vožnje, po uzbrdici nešto sporije, a na nizbrdici vozilo bi se kretalo većom brzinom.

Zatim su se pojavili tempomati koji mogu održavati točno određenu brzinu vožnje, ali njihov nedostatak je vožnja na uzbrdici pa zbog toga znatno povećavaju potrošnju goriva. Naime, pri vožnji po uzbrdici do vrha bismo trebali doći nešto manjom brzinom vožnje nego smo se krenuli uspinjati, a tempomat to zanemaruje i forsira istu brzinu vožnje, bez obzira na napor kojem je motor izložen.

Klasičan postav tempomata u desnom dijelu kolu upravljača, uz koji vrlo često stoji i limitator odnosno ograničavač brzine vožnje

Spomenimo još jedan nedostatak tempomata, a to je najčešće pri vožnji noću kada potencijalno postoji opasnost da vozač zaspe zbog manje aktivnosti tijekom vožnje. Istovremeno, tempomat smanjuje umor vozača, smanjuje mogućnost prometnih prekršaja.

Dvije glavne vrste tempomata

Danas se u vozila ugrađuju dvije glavne vrste tempomata – jedni održavaju cijelo vrijeme konstantnu brzinu vožnje, bez obzira na uvjete u prometu dok se drugi prilagođavaju odnosno adaptiraju pa ih zovemo adaptivnim. Klasični tempomat zahtijeva vozačevu kontrolu tijekom cijelog vremena vožnje, vozač mora kočiti ako nailazi na sporije vozilo ispred sebe te zatim ponovo aktivirati tempomat nakon što se stvore uvjeti za prethodno postavljenu brzinu vožnje.

Pri svakom kočenju tempomat se poništava, a pojedini modeli automobila imaju tipku s kojom se tempomat ponovo aktivira na prethodno podešenu brzinu vožnje. Kod većine automobila s ručnim mjenjačem pri pritisku na papučicu spojke također dolazi do deaktivacije tempomata, najčešće prilikom promjene stupnja prijenosa, ali postoje vrlo rijetki modeli automobila koji zanemaruju pritisak na spojku te tako omogućuju ugodniju i praktičniju vožnju s tempomatom.

Uz adaptivni tempomat moguća je autonomna vožnja kod koje automobil samostalno upravlja, koči i ubrzava

Adaptivni tempomat

Vrhunac tehnologije tempomata tek dolazi. Uz upotrebu kamere i radara, napredni tempomati mogu samostalno prilagođavati brzinu vožnje pa ako se vozimo po autocesti brzinom 130 km/h, a ispred nas je kamion koji vozi 80 km/h, naše će vozilo automatski početi kočiti i održavati siguran razmak do kamiona ispred. Čak je moguće podesiti na kojoj udaljenosti će tempomat reagirati kočenjem jer nam nije potreban isti razmak pri vožnji lokalnom prometnicom i po autocesti.

Koriste se intuitivne kontrole najčešće postavljene na kolo upravljača pa vozač, poput igranja igre s joystikom, može kontrolirati brzinu, kočenje i ubrzavnje putem tipki, bez da dira nožne papučice. Prebacivanjem vozila u pretjecajnu traku tempomat ponovo nastavlja s ubrzavanjem vozila dok ne dostigne prethodno postavljenu brzinu vožnje. Kao što smo napisali, ako se koristi papučica spojke jer je potrebno ručicu mjenjača prebaciti u niži stupanj kako bi se vozilo ubrzalo tada se tempomat poništava kod većine automobila. Naravno, kod automatskih mjenjača taj nedostatak ne postoji.

Kao u igrici, korištenje tempomata je moguće samo putem prstiju tako da upravljamo vozilom bez nožnih komandi

Uz adaptivni, prilagodljivi tempomat moguće je da se vozilo samostalno zaustavi, recimo pri stajanju na semaforu, ako se ispred nas nalazi vozilo koje koči, a kod nekih modela automobila adaptivni tempomat prestaje s radom pri brzini od 30 km/h. Isto tako, adaptivni tempomat radi do određene brzine vožnje koja može biti 150 km/h, ali i 210 km/h. Ukoliko se vozilo s aktivnim tempomatom u potpunosti zaustavi, najčešće je potrebno pri ponovnom kretanju samo kratko dotaknuti papučicu spojke.

Neki proizvođači vozila nude tempomat koji prati ponašanje vozila ispred pa ako vozilo ispred nas krene onda će se automatski pokrenuti i vozilo s tempomatom. Spomenimo i jedan primjer proizvođača vozila kod kojeg će se u takvoj situaciji alarmom upozoriti vozača da je vozilo ispred krenulo. Zgodno rješenje za one koji na semaforu gledaju okolo ili pak u ekran mobitela.

Najsuvremenije rješenje je kad tempomat prati prometne znakove koje prepozna na prometnici ili pak koristi ograničenje brzine iz navigacije te se zatim brzina prilagođava ne samo prometu nego i tome. Sve je to osnova za autonomnu, samostalnu vožnju prvog stupnja kod koje vozilo može samostalno upravljati voznom trakom, samostalno održava razmak do vozila ispred, u zavojima koči, a koči i kad se nailazi na raskrižje. U tom slučaju imamo dodatnu sigurnost jer, teoretski ali i u praksi, zaspemo li u vožnji neće nam se ništa dogoditi – naš vozilo neće prijeći u drugu voznu traku niti će sletjeti s prometnice, neće udariti u vozilo ispred nego će sigurno zakočiti i zaustaviti se.

Tipka s tri crtice kod tempomata se koristi za reguliranje udaljenosti na kojoj će se vozilo zadržavati u odnosu na druga vozila

KOMENTARI