Prije 30 godina automobilski svijet je bio potpuno drugačiji nego danas, a te je godine na Ženevskom auto salonu Opel prikazao koncept Maxx. Dizajn Maxxa učinio je stvarnošću ono što se prije činilo nedostižnim – automobil čiji se prostor, oprema i izgled mogu skrojiti točno prema individualnim zahtjevima i ukusu. A to se također može prilagoditi promjenjivim potrebama vlasnika tijekom vremena. S modelom Maxx pokazala je viziju budućnosti za mogući ulazak u Opelov svijet prije 30 godina – sve to ukrašeno drugim inovativnim rješenjima i visoko učinkovitim konceptom vožnje. Ne smijete zaboraviti da tada još nije postojao Smart. “Ljudi imaju različite stilove života, ukuse i potrebe. Konvencionalni automobili ne mogu držati korak, njihova svestranost doseže svoje granice. Ali Maxx pokazuje izlaz iz ovog ograničenja,” objavio je Opel na svjetskoj premijeri. I doista, maksimalna fleksibilnost i varijabilnost temeljne su kompetencije buduće studije namijenjene gradskom prometu.
Kako bi to postigli, Opelovi inženjeri i dizajneri napravili su potpuno novi korak u dizajnu i razvoju Maxxa. Na primjer, vanjska obloga karoserije nije izrađena od prešanih čeličnih limova, već uglavnom od ekstrudiranih aluminijskih profila u modularnom dizajnu. Različiti dijelovi zavareni su zajedno kako bi formirali ćeliju, djelomično izloženu i ugrađenu u vanjske i unutarnje konstrukcije – struktura koja je ranije bila poznata iz konstrukcije zrakoplova, ali nešto potpuno novo u automobilskoj proizvodnji i za koju je Opel osigurao patentna prava.
Ćelija izrađena od ekstrudiranih aluminijskih profila čini osnovu za modularni dizajn. Bio je ključ za koncept Maxx i preteča modernih fleksibilnih arhitektura vozila. Uz duljinu od samo 2,97 metara te širinu i visinu od 1,58 metara, Maxx s dvoja vrata nudio je obilje prostora. Ako su kupci htjeli ponijeti puno prtljage sa sobom, mogli su se odlučiti za Maxx kao dvosjed s utovarnim volumenom od 500 litara. Bio je moguć čak i prijevoz glomaznih predmeta duljine do dva metra. A u slučaju da su dodatni putnici poželjeli prijevoz, tu je mogućnost nudila stražnja klupa ugrađena u aluminijsku konstrukciju. Osim toga, novi dizajn je relativno lako napravio vozila s različitim međuosovinskim razmacima i duljinama od osnovnog Maxxa. Kabriolet, pick-up, off-roader, kombi ili taksi mogu se stvoriti na istoj platformi. Maxx – takva je bila ideja – jednostavno je rastao s različitim zahtjevima i kupci su mogli mijenjati karoseriju i unutrašnjost čak i nakon preuzimanja vozila.
Osim fleksibilnosti, pazilo se i na sigurnost. Osim čvrste aluminijske konstrukcije, Maxx je 1995. već imao zračni jastuk za vozača i sustav protiv blokiranja kotača (ABS). McPherson prednji ovjes temeljen na Dynamic Safety Principle (DSA) također je korišten na Vectri i Omegi. Opelovi inženjeri smjestili su spremnik za gorivo između stražnjih kotača radi optimalne sigurnosti, dok je aluminijska struktura zaštitno obavila stražnji kraj i stvorila deformabilnu strukturu sprijeda. A zahvaljujući upotrebi lakog metala, Maxx je težio samo oko 650 kilograma. A radi toga je i prosječna potrošnja bila 3,9 litara na 100 km. Nažalost, Maxx nikada nije ušao u serijsku proizvodnju.
KOMENTARI