Autoslalom: tehnički detalji i kako početi

1. ORO Super slalom, nazvan u čast preminulom članu Auto kluba Zagorje i vozaču Zvonimiru Mrzljaku, održan je u Oroslavju prvog dana rujna. Od 117 vozača i vozačica na startu je bilo njih 50 nelicenciranih. Privući nove vozače u sport je bio i cilj: pravilnikom je omogućeno sudjelovanje automobila i vozača bez trkaćih licenci.

Oko 3000 gledatelja pratilo je slalom u Oroslavju, a organizacija je trajala oko sedam mjeseci uz angažman oko 200 ljudi, kako objašnjava Dario Šamec, jedan od organizatora. Zatvoriti gradsku cestu, organizirati zaobilazni promet, tehnički izvesti samu pistu i mjerenje, osigurati prostor predstarta itd., sve je to zahtijevalo razne elaborate, planove sigurnosti i dozvola, ali sve uključene strane bile su korektne i susretljive pa je tako klub dobio podršku i od Grada Oroslavja i Krapinsko-zagorske županije, a AK INA Delta je bila tehnički izvođač.

Vozili su se kartovi, motocikli, demonstracijske i taksi vožnje za posjetitelje, a glavni sadržaj su bili automobili podijeljeni u nekoliko grupa i klasa. Vjerojatno najzanimljivije za vozača-hobista je upravo relativno jednostavna mogućnost sudjelovanja. Za oroslavski slalom vozač je morao uplatiti startninu, imati odjeću dugih rukava/nogavica, kacigu i rukavice, a automobil je morao biti parkiran na ceradi radi zaštite okoliša od kapanja ulja ili goriva.

Recept za slalom

Slalom je većini poznat kao skijaška disciplina, a isti princip vrijedi i za automotosport: vozač u što kraćem vremenu mora proći slalom vrata postavljena na cesti. Idealni početni automobil za slalom disciplinu je lagan i ima kratki međuosni razmak. Bitne su odlične gume i dobar ovjes. Naravno, poželjni su kratki prijenosni omjeri i šper diferencijal. I kao u svakom hobiju i sportu, nebo je granica (tehnološki i financijski) dok god se poštuje pravilnik za tehničke karakteristike vozila. No, dovoljno je imati interesa i automobil te ovakav sport ne mora biti financijska rupa bez dna.

Oroslavska pista je duga nešto više od kilometra i uz vještog vozača automobil, za vrijeme treninga i tri mjerene vožnje, ne trpi uvjete teže od svakodnevnih cestovnih (npr., nema dugih intenzivnih kočenja, a uz kontrolirano proklizavanje ni gume se neće znatno potrošiti). Ipak, najsigurnije je imati automobil samo za utrke pa je manji rizik da svakodnevni automobil ostane bez branika jer vozač zapne za automobilske gume koje, uz čunjeve, čine slalom vrata.

Preporuke za sudjelovanje

Za druženje, zabavu i naravno, vožnju na disciplinama koje dozvoljavaju sudjelovanje nelicenciranim vozilima i vozačima, priprema automobila slična je kao i za cestovno korištenje. Automobilu (npr. autu koji se inače svakodnevno vozi na cesti) neće škoditi redovni pregled ili servis. Kritične točke su sustav hlađenja, integritet ovjesa, razina ulja u motoru, stanje kočnica i guma. Tlak u gumama je jedna od dvije stvari koje možete brzo i praktički bez troškova isprobavati i namještati namjenski za slalom.

Druga je masa automobila pa za slalom ne treba natankati puni rezervoar goriva niti voziti punu kabinu ili prtljažnik stvari (što nije preporučljivo niti iz sigurnosnih razloga, pogotovo u kabini – masa pomnožena s akceleracijom znači da i mobitel odložen npr. na stražnju policu može ozlijediti čovjeka pri naglom kočenju). Ovisno o pravilniku, automobil se može dodatno olakšati npr. vađenjem stražnjih sjedala; standardnim putničkim automobilima to neće narušiti težište.

Završni korak je pranje auta – čuva lak, a lakše je i lijepiti startne brojeve koji obično idu na vozačka i suvozačka vrata. Za one koji namjeravaju voziti na drugom setu kotača, preporučuje se moment ključ za pravilno zatezanje vijaka kotača i bakrena mast koja dolazi između željezne glavčine i aluminijskog naplatka (i nikada na navoj ili vijak, a treba izbjegavati i kontakt s gumom) jer tako štiti od kemijske reakcije (galvanizacijske korozije) nekih aluminijskih slitina i željeza pa se kotač ne zapeče na glavčinu.

I na koncu, treba ponijeti stvari kao za izlet – dodatna majica, voda, sendvič… Iako se na slalomu vozi ukupno tek nekoliko minuta, utrke su obično cjelodnevni događaji i zapravo su izleti koliko i sport/hobi.

Šikana

Šikana je naziv za oštri S zavoj zbog oblika ceste ili zbog postavljenih prepreka. To je značenje dobila u engleskom jeziku sredinom prošlog stoljeća, a izvorno je francuska riječ i znači varka ili prijevara (moguće iz srednjoniskonjemačkog schikken – srediti, u smislu namjestiti ili spletkariti). Šikana je zeznuti zavoj koji traži velike promjene smjera kretanja vozila na malom prostoru i služi usporavanju utrke, obično radi ograničavanja krajnjih postignutih brzina iz sigurnosnih razloga.

Tako su npr. na cesti po kojoj se vozi 24 h Le Mansa godine 1990. postavljene dvije šikane na ravnici kod sela Mulsanne. Na utrci kasnih 1980-ih jedan je Peugeot na toj bivšoj ravnici od 6 km postigao izmjerenih 407 km/h, ali bilo je i izlijetanja pri brzinama iznad 300 km/h.

Tlak u gumama

Dva su osnovna i jednostavna načina pripreme automobila za slalom bez izmjena dijelova: izbacivanje nepotrebnog tereta i fino poštimavanje tlaka u gumama, o čemu možemo dati par savjeta. Prvo i najbitnije za promet, ne treba izlaziti izvan granica tolerancije koje propisuju proizvođači. Drugo, s vožnjom i trenjem se zrak (ili česta alternativa, dušik) u gumama zagrijava pa tlak raste – no, za kratke vožnje to nije primarna varijabla pri određivanju optimalnih vrijednosti. Treće, najčešći neprijatelj agilnosti automobila je podupravljanje.

Generalna smjernica za obični putnički automobil je postaviti tlak prednjih guma na višu vrijednost od stražnjih kako bi stražnje lakše proklizale; tako se auto vozi uz manje zakretanja volana i više rotacije repa, tj. koristimo tranziciju mase na kočenju kako bi auto postavili u povoljniji kut ili putanju kroz zavoj. No, treba računati i da neki stražnji ovjesi (uglavnom neki multilink tipa) imaju geometriju koja omogućuje zakretanje stražnjih kotača pri određenom opterećenju pa nije povoljno jače gubiti prianjanje stražnjih kotača, a k tome, prejako klizanje košta i vremena. I na koncu spomenimo da osim automobila i vozač mora biti pripremljen.

Pravila ili smjernice za vožnju u slučaju slaloma su:
1) uzimati takve putanje da se iskoriste ravnice između vrata za ubrzavanje
2) popuštati kočenje paralelno sa zakretanjem upravljača za prva vrata
3) ne pojačati gas prerano kako se stražnji kraj automobila ne bi opteretio i time otežala rotacija i istovremeno prednji kraj rasteretio i time olakšalo podupravljanje
4) skretanje treba započeti prije samih vrata.