Proces punjenja vodikom je u potpunosti bez popratnih štetnih emisija, a jedini nus produkti su toplina i voda. Voditeljica projekta na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (FSB), doc.dr.sc. Ankica Kovač, istaknula je motivaciju i prednosti ovakve vrste punjenja. Inače, za FSB je to nastavna i istraživačka platforma koja će omogućiti daljnji razvoj i jednog dana komercijalnu upotrebu, a projekt je izabran kao najbolji u kategoriji Inovacije na natječaju Hrvatskog Telekoma, pod vodstvom docentice Kovač.
U svijetu već postoje automobili na vodik, 6000 ih je već u pogonu, od čega na model Toyota Mirai otpada 77%, ali u Hrvatskoj još uvijek nemamo niti jedan. Ali smo ga imali priliku vidjeti na Zagreb Auto Show.
Pogledajte kako izgleda prva vožnja bicikla na vodik:
Princip rada prve hrvatske punionice vodika
U Zagrebu je otvorena punionica koja predstavlja demonstracijski energetski sustav sa zatvorenim ciklusom korištenja sunčeve energije i vode za proizvodnju te korištenje vodika umjesto ugljikovodičnih goriva. Naime, vodik kao spremnik energije ima primjenu u općoj energetici i transportu i ne proizvodi po okolinu štetne emisije.
Preko fotonaponskih modula instaliranih na nadstrešnici FSB Laboratorija za energetska postrojenja direktnom pretvorbom sunčeve energije dobiva se električna energija potrebna za pogon elektrolizatora smještenog unutar punionice. Vodik se proizvodi elektrolizom vode i pohranjuje u metalni hidrid spremnik vodika koji se prilikom otvaranja punionice u Zagrebu nalazio na biciklu.
Vodik iz spremnika u svežnju gorivnih članaka elektrokemijski izgara s kisikom iz zraka te se na taj način proizvodi električna energija potrebna za pogon elektromotora bicikla. Bicikl na vodik je električni pedelec bicikl koji električnu energiju potrebnu za pogon elektromotora dobiva iz vodika preko svežnja gorivnih članaka, a elektromotor reagira na potisak na pedalu i zato ih je potrebno okretati cijelo vrijeme dok se vozi. Dakle, dok se pedalira postoji pomoć vodika (ako računalo na biciklu tu pomoć detektira, npr. na uzbrdici), a kad ne pedaliramo onda elektromotor ne radi.
Razlozi za razvoj vodika kao pogona su povećanje zagađenja našeg okoliša. Porast koncentracije CO2 u atmosferi uzrokuje globalno zagrijavanje mora, kopna i atmosfere. Oko 1850. godine koncentracija CO2 iznosila je oko 285 ppm, a godine 2014. prerasta granicu od 400 ppm te danas iznosi oko 414 ppm. Porast koncentracije CO2 u atmosferi je od 1850. do danas postao gotovo eksponencijalan.
Kako čovjek teško percipira značenje eksponencijalnih promjena mnogi znanstvenici predviđaju crne dane ne samo za ljudsku vrstu nego i za cjelokupan život na zemlji. Poznata je studija grupe znanstvenika objavljena 30. kolovoza 2018. godine na Sveučilištu Oxford koja zahtijeva drastičan prijelaz na OIE prije 2035. godine ako se želi zadržati globalno zagrijavanje ispod 2°C u odnosu na predindustrijsko doba. Ukratko rečeno, studija pokazuje da se bitka za 2°C do 2100. godine teško može dobiti. Ankica Kovač podsjeća da je 2°C granica koja se ne bi smjela prekoračiti jer nastupaju nepovratne i dramatične posljedice.
Razvoj i komercijalizacija jeftinog uređaja koji bi mogao osigurati vodik kao gorivo razlaganjem vode na vodik i kisik primjenom sunčeve energije znatno bi ubrzao napuštanje energetskih tehnologija zasnovanih na fosilnim gorivima koja danas čine osnovu energetskih sustava u svim državama svijeta.
Bitno je sustavno obrazovanje koje će na vrijeme dati stručnjake koji će te probleme rješavati. FSB se može pohvaliti time da se već godinama predaju predmeti poput Obnovljivih izvora energije, Novih tehnologija u energetici te Vodik i gorivni članci.
Posebno su iz područja elektrolitičke proizvodnje vodika korištenjem isključivo sunčeve energije i vode napravljeni brojni radovi – od seminarskih, laboratorijskih do doktorata. Objavljeni su i brojni radovi na domaćim i inozemnim znanstvenim skupovima i u međunarodnim znanstvenim časopisima poput International Journal of Hydrogen Energy, no poseban naglasak daje se laboratorijskom istraživačkom radu.
U okviru praktičnog ovladavanja primjenom vodika u transportu izrađen je prvi hrvatski bicikl na vodik, a zatim je uslijedilo otvaranje prve hrvatske punionice vodika za takve bicikle, a oba projekta vodi docentica Ankica Kovač s FSB-a.
Za proizvodnju vodika ne koriste se ugljikovodična goriva i ne emitira CO2 te u principu njegove komponente koriste samo sunce i vodu. To je koncept koji je primjenjiv općenito, kako u transportu tako i u energetici.
Sustavi za proizvodnju vodika stoje na tri stupa: prvi je sunčeva energija, drugi voda, a treći je oprema odnosno komponente sustava. Hrvatska ima sunca i vode, a nema nikakvog razloga da se ne prihvati i proizvodnje potrebne opreme, smatra Kovač te ističe kako je početkom ove godine Kina odlučila subvencionirati električna vozila na vodik pa se može očekivati da će od sada stvari ići puno brže. Što se Hrvatske tiče, kada se govori o potrebi vodikove infrastrukture uz autoceste, ne treba zaboraviti da će uskoro mnogi od milijuna europskih turista pokušati voziti svoja vodikova vozila uz Jadransku obalu. Trebali bismo na potencijal vodika gledati ambicioznije, a više informacije možete saznati na http://hydrogen.hr/.
KOMENTARI