Kada je Opel Astra F debitirala 1991. godine, svijet se brzo mijenjao – politički i društveno, ali i u pogledu sve snažnije svijesti o značaju zaštite okoliša. Pred proizvođačima automobila bio je zahtjevan zadatak: njihova su vozila trebala ispuštati što manje štetnih tvari i trošiti manje goriva, a istovremeno ispuniti sve veća očekivanja kupaca u pogledu udobnosti.
Sedma generacija Opelovog kompaktnog modela u potpunosti je utjelovila duh promjena. Nije imala samo novo ime – Astra, poput britanskog Vauxhallovog blizanca – već i obilje novorazvijenih sigurnosnih sustava. U odnosu na prethodnika nudila je znatno više prostora u unutrašnjosti, i to uz vanjske dimenzije sličnih gabarita. Također je stavljen veliki naglasak na odnos prema okolišu, među ostalim uporabom materijala pogodnih za recikliranje. Kupci su te značajke itekako pozitivno prepoznali. Opel je proizveo oko 4,13 milijuna primjeraka od 1991. do 1997. pa je Astra F najbolje prodavani model branda do sada.
Portfelj modela Astre F zadovoljio je svačiji ukus. Kupci su mogli birati između različitih benzinskih i dizelskih motora, a svi četverocilindrični pogonski sklopovi bili su opremljeni najsuvremenijim sustavima za naknadnu obradu ispušnih plinova. Benzinski motori obujma 1.4, 1.6, 1.8 i 2.0 litre imali su trostruki katalizator, dok je 1.7-litreni dizelski motor dobio novorazvijeni oksidacijski katalizator.
Prve izvedbe koje su u jesen 1991. stigle u prodajne salone bile su peterovratni hatchback, peterovratni karavan i sportska Astra GSi. Perjanicu ponude činio je GSi, dostupan isključivo kao hot hatch s troja vrata. Kupci su mogli birati između 2.0-litrenih motora snage 85 kW/115 KS ili 110 kW/150 KS, pri čemu je snažnija izvedba imala 16 ventila i dvostruko bregasto vratilo u glavi motora. Četverovratna limuzinska izvedba stigla je u proljeće 1992., a godinu poslije pridružila joj se i Astra kabriolet, koju je proizveo talijanski proizvođač karoserija Bertone.
Visoka razina sigurnosne opreme Astre F predstavljala je velik iskorak za kompaktnu klasu. Opelov sigurnosni sustav uključivao je, među ostalim, dvostruke čelične šipke u vratima za zaštitu od bočnih sudara, posebne oslonce u sjedalima koji su sprječavali podvlačenje tijela ispod sigurnosnog pojasa te zatezače prednjih sigurnosnih pojaseva koji su smanjivali pomicanje tijela putnika prema naprijed u slučaju frontalnog sudara. Pasivna sigurnost podignuta je na višu razinu 1994. godine, kada je Opel zračne jastuke pune veličine za vozača i suvozača učinio dijelom serijske opreme.
A „puna veličina” nije se odnosila samo na zračne jastuke, već i na putnički prostor. U usporedbi s Kadettom E, Opelovi su inženjeri Astri F podarili osjetno prostraniju unutrašnjost. Vjetrobransko staklo, primjerice, pomaknuto je 74 milimetra prema naprijed, dok je prostor za glavu i koljena povećan za do 50 milimetara. Unatoč većoj prostranosti, Astra F zadržala je visoku aerodinamičku učinkovitost s koeficijentom otpora zraka modela Astra GSi od samo 0,30 cD.
Sigurnost i prostranost bile su tek dio priče. U samu srž Astre F utkan je i odgovorniji odnos prema okolišu. Velik dio instrumentne ploče, unutarnjih obloga, sjedala i središnje konzole izrađen je od polipropilena, za koji je Opel razvio inovativan proces recikliranja koji učinkovito upotrebljava resurse.
Međutim, sigurnost i zaštita okoliša nisu bila jedina područja inovacija Astre F. „Multi-Info Display” na vrhu središnje konzole bio je prvi takav zaslon na svijetu, koji je na jednom mjestu objedinjavao prikaz radija, putnog računala i sustava Check Control – sve unutar vozačeva vidnog polja. Astra F bila je i prvi model kompaktne klase sa sustavom „Clean Air System” koji je putnike štitio od peludi, prašine i nečistoća. Istovremeno je GSi 16V bio prvi automobil u svom tržišnom segmentu s elektroničkom kontrolom proklizavanja.
Napredne tehnologije Astre F nisu bile rezervirane samo za svakodnevnu vožnju, već su poslužila i kao snažna i pouzdana platforma za motoutrke širom Europe. Godine 1993. Opel je osvojio svjetsko prvenstvo proizvođača automobila u prvoj sezoni natjecanja FIA Cup for Manufacturers of Touring Cars (2-litre). A 1997. godine, Opel Astra GSi 16V osigurala je pobjedu u Grupi N na Veedol Endurance Cupu na njemačkom Nürburgringu.
Astra F nije bila samo uspješan serijski model, već je poslužila i kao inovacijska platforma za razvoj alternativnih pogonskih sustava. Potpuno električna „Astra Impuls III” svoju je učinkovitost dokazala tijekom opsežnih testiranja na baltičkom otoku Rügen. Deset prototipova prešlo je ukupno 350.000 kilometara između 1993. i 1997. godine. Pet ih je pokretala nikal-kadmijeva baterija snage 45 kW, a ostatak natrij-nikal-kloridna baterija snage 42 kW. Svih deset modela Astra Impuls III bilo je opremljeno trofaznim asinhronim motorom. Astra Impuls III razvijala je najveću brzinu od 120 km/h uz najveći doseg od 150 kilometara. Od 1997. do 1999. Opel je dodatno proširio testiranja pa su se vozila Impuls III našla na prometnicama u gradovima Aachen, Maastricht i Liège.
Astra F i danas je najprodavaniji Opelov model. Njezine su tri velike prednosti bile jasne od početka: novi sigurnosni sustavi, prostrana unutrašnjost i odgovorniji odnos prema okolišu. Model je uspješno odgovorio na teme koje su početkom 1990-ih bile važne kupcima te uveo brojne inovacije u svoj tržišni segment. Sedma generacija Opelova kompaktnog automobila (i prva koja je nosila ime „Astra”) stoga je uistinu bila u korak s vremenom.
KOMENTARI