Mazda6e Long Range u najbogatijem Takumi Plus paketu izgleda kao automobil koji bi trebao pomiriti srce i razum: brutalno atraktivan dizajn, realan domet preko 400 kilometara i kabina koja na prvi pogled djeluje kao luksuzna lounge zona. Međutim, nakon nekoliko dana za upravljačem postaje jasno da se iza spektakularne forme krije i nekoliko tvrdih kompromisa, ponajprije u ergonomiji i vozačkom dojmu.
U stvarnosti Mazda6e izgleda još dramatičnije nego na fotografijama, posebno u Soul Red Crystal boji, koja savršeno naglašava dugačku karoseriju, spuštenu liniju krova i kratki stražnji kraj. Formalno je riječ o 5-vratnom hatchbacku dugom 4.921 mm, ali proporcije i niski vizualni težište stvaraju dojam klasične sportske limuzine. Vrata bez okvira, električno uvučene ručke i LED svjetlosni potpis sprijeda i straga daju automobilu izrazito moderan, gotovo konceptni izgled.
Poseban detalj je električno upravljani stražnji spojler koji se automatski izvlači pri 90 km/h i uvlači ispod 50 km/h, može ostati trajno podignut u Sport modu i ručno se podešavati, pa funkcionira i kao dizajnerski potpis i kao element stabilnosti pri većim brzinama. Serijski 19‑colni aluminijski naplatci s gumama 245/45 R19 dodatno naglašavaju stav na cesti i uz to imaju aerodinamički optimiziran oblik.
Praktična strana forme također je iznenađujuće dobro odrađena: karoserija je formalno sedan, ali se cijeli stražnji poklopac otvara kao na hatchbacku, otkrivajući prtljažnik koji se u praksi koristi u dvije razine. Sva sjedišta podignuta i rola postavljena donose 337 litara, a kad se puni do stropa i iskoristi podpodnica ukupni (korisni) volumen raste na 466 litara, uz dodatni frunk ispod prednje haube od 72 litre za kabel ili manju torbu. U prijevodu, iza spektakularne siluete ne krije se žrtvovana praktičnost, nego vrlo upotrebljiv auto za svakodnevicu i putovanja.
Ulazak u kabinu Takumi Plus verzije ima jasan „premium“ efekt: Tan Nappa koža u kombinaciji sa Suede umetkom, luksuzne drvene obloge i pažljivo izvedeni detalji stvaraju dojam automobila iz više cjenovne klase. Panoramski krov sa zatamnjenim staklom i električnim sjenilom dodatno pojačava osjećaj prozračnosti, posebno u stražnjem dijelu. Sprijeda dočekuju 10,2‑inčna digitalna instrumentna ploča i veliki head‑up display koji projicira ključne informacije u vidno polje vozača, dok centralnu konzolu dominira 14,6‑inčni zaslon osjetljiv na dodir. Tu su još i Sony audio sa 14 zvučnika, uključujući subwoofere, te stražnji touch zaslon s kojeg putnici otraga mogu podešavati klimu, sjenilo panorame i položaj suvozačkog sjedala.
Prostor je još jedno jako oružje ovog modela: sprijeda imaš 988 mm prostora za glavu i 1.074 mm za noge, straga 963 mm za glavu i 921 mm za noge, što su brojke na razini ili bolje od većine izravnih konkurenata. U praksi to znači da i viši putnici mogu udobno sjediti iza vozača, a jedino će jako visoki osjetiti lagani pritisak kosog krova na glavi. Udobnost dodatno potpomažu dvopodručna automatska klima s toplinskom pumpom, grijani upravljač i pametni detalji poput „Welcome Modea“, gdje se auto otključa, ručke izađu, a vozačevo sjedalo se automatski pomakne unatrag za lakši ulazak.
Glavni izvor kontroverzi vjerojatno će biti kokpit i način upravljanja funkcijama. Mazda6e se gotovo u potpunosti oslanja na 14,6‑inčni centralni zaslon: preko njega se podešavaju klima, ambijentalno osvjetljenje, većina postavki sustava pomoći vozaču, personalizacija i velik dio voznih modova.
Broj fizičkih tipki je sveden na minimum, a Mazda je u ovaj model prvi put uvela i naprednu glasovnu kontrolu („Hey Mazda“) te upravljanje gestama, kako bi dio funkcija ipak bio dostupn bez previše dodirivanja zaslona. U teoriji to zvuči kao futurističko rješenje, no u praksi prelazak gotovo svih funkcija preko ekrana znači da jednostavne radnje često zahtijevaju više dodira i pogledavanja u centralni zaslon nego što bi bilo idealno za auto koji se brendira kroz filozofiju Jinba Ittai. Neki će se vozači s vremenom priviknuti i naučiti prečace, ali onome tko dolazi iz klasične Mazde s fizičkim gumbima i rotary kontrolerom, tranzicija je sve samo ne intuitivna.
Naš testni automobil je bio Long Range verzija, s većom NCM baterijom od 80 kWh i stražnjim motorom od 180 kW (245 KS) i 320 Nm. Službeni podaci kažu 7,8 sekundi do 100 km/h i maksimalnu brzinu ograničenu na 175 km/h, uz WLTP domet od 552 km kombinirano i čak 692 km u gradskoj vožnji. U stvarnim uvjetima realan domet koji ovisi o tempu, ali uz umjereniju vožnju nije problem vidjeti preko 400 km s jednim punjenjem, dok jači tempo i autoceste logično spuštaju dosege.
Ključna specifičnost Long Rangea je odnos dometa i punjenja: DC punjenje je ograničeno na maksimalnih 90 kW, što znači da će za punjenje od 10 do 80% trebati oko 47 minuta u optimalnim uvjetima. To nije loše u apsolutnom smislu, ali u istoj gami postoji i standardna 6e s LFP baterijom od 68,8 kWh, bržim DC punjenjem do 165 kW i 10–80% za oko 24 minute. Ukratko, Long Range daje veći nominalni WLTP domet i nešto bolju autonomiju na otvorenoj cesti, ali nekome tko stalno putuje autocestom od punjača do punjača, brža LFP varijanta će mnogima imati više smisla, unatoč manjem papiri-nom dometu.
Mazda službeno naglašava da je 6e razvijena u duhu Jinba Ittai filozofije, s fokusom na prirodne reakcije i povezani osjećaj na volanu. Tehnički temelj je obećavajući: stražnji pogon, multilink straga, ravnomjerna raspodjela mase oko 47/53 i pažljivo kalibrirani amortizeri i upravljač. U praksi, međutim, dojam je da je ovdje prioritet stavljen na udobnost, mirnoću i lakoću vožnje, a ne na onu prepoznatljivu Mazdinu „oštrinu“ na koju su navikli vozači modela s motorom s unutarnjim izgaranjem. Upravljač je lagan i precizan, ali ne prenosi puno informacija s ceste, pa se vožnja doživljava više kao tiho i uglađeno klizanje, manje kao aktivno „napadanje“ zavoja. Ovjes je generalno ugodan i dobro filtrira neravnine. Regenerativno kočenje i prijelazi između kočenja i ubrzanja odrađeni su glatko, pogotovo u normalnim modulacijama, a tri osnovna moda vožnje (Normal, Sport, Individual) mijenjaju odaziv papučice, razinu rekuperacije i težinu upravljača. Najviše smisla ima Individual, gdje je moguće izabrati željenu agresiju regeneracije i „težinu“ volana.
U konačnici, Mazda6e Long Range je ugodan, tih i civiliziran električni kruzer, ali za onoga tko na volanu traži stari Mazdin osjećaj lakog, ali informativnog upravljanja, ovdje će ga naći u blažoj, filtriranoj verziji. Konkretnu Mazdu6e Long Range Takumi Plus koju smo vozili definira nekoliko jasnih aduta: fenomenalan dizajn, odlična praktičnost zahvaljujući velikom stražnjem otvoru i frunku, vrlo dobro iskorišten unutarnji prostor i realno konkurentan domet uz razumnu potrošnju. Paket opreme je na razini premium klase, a osjećaj kvalitete materijala i tišina u vožnji ostavljaju snažan dojam automobila „na duge staze“.
S druge strane, sporije DC punjenje Long Range verzije, snažna ovisnost o velikom centralnom ekranu i filtriraniji vozački dojam od onog na koji su Mazda entuzijasti navikli sprječavaju da 6e bude bezrezervni nasljednik „vozačke“ reputacije brenda. Ako se dizajn i komfor stavi ispred svega, ova konfiguracija ima itekako smisla. Onome tko traži električnu Mazdu koja će se voziti kao stari benzinac iz Hiroshime, morat će prihvatiti da je elektrifikacija donijela i drugačiju interpretaciju Mazdine duše.
KOMENTARI