U Japanu je ždral simbol i dugovječnosti i bogatstva. Možda je to razlog zašto je ždral jedna od najpopularnijih kreacija origamija. Također se vjeruje da moć papirnatog ždrala nadilazi jednostavnu estetsku čaroliju pretvaranja ravnog kvadrata u najlegendarniju origami pticu na svijetu. Prema jednoj legendi Senbazurua, onome tko presavije tisuću papirnatih ždralova ispunit će se želja.
Diljem Japana, priča o dvanaestogodišnjoj Sadako Sasaki možda najbolje utjelovljuje legendu o Senbazuru. Nakon što se otrovala radijacijom od atomske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine, Sadako je odlučila saviti tisuću ždralova u nadi da će joj se ispuniti želja za ozdravljenjem. Njezina je priča odjeknula u cijeloj naciji i papirnati ždralovi i dalje su simbol oporavka, poruke mira i nade diljem Japana. U Hirošimi postoji čak i zgrada nazvana ‘ždral od papira’.
Umjetnica i učiteljica Kuniko Yamamoto iz Floride oduvijek je bila okružena umjetnošću savijanja papira. “Odrasla sam uz origami posvuda u svojoj kući – moja je majka izrađivala origami kutije za držanje štipaljki, moja je baka uredno umatala jaja u origami, a moj je ujak radio trikove u baru s origamijem od papirnatih salveta”, kaže ona. Yamamoto je odrasla u Japanu. Profesionalno se bavi savijanjem papira već dva desetljeća, ali njezini korijeni u origamiju sežu mnogo dublje – tu je umjetnost prvi put naučila u dobi od pet godina. I dok izrada čaša za jaja ili sićušnih, urednih kutija od papira možda nije uobičajen prizor u cijelom svijetu, papirnati ždralovi su prepoznati globalno.
Prema Toshiju Aoyagiju, osnivaču Društva origamija iz Toronta, amateri origamija uvijek žele ovladati sveprisutnim ždralom—ali on nije baš prikladan za početnike. “Ždrala smatram završnim radom, za kraj početničkog razreda”, objašnjava Aoyagi. Dugi niz godina podučavao je origamiju i odrasle i djecu i ističe da je to intimna vještina – učenje pojedinosti presavijanja papira zahtijeva blisku, često praktičnu poduku koja je individualno prilagođena učeniku. “Neki kažu da su Japanci jednostavno dobri u slaganju i presavijanju papira, ali ja ne mislim da je to točno”, kaže kroz smijeh.
Obično se origami smatra vrlo starom umjetničkom formom, ali i Yamamoto i Aoyagi ističu da je njegovo podrijetlo nepoznato. The Hiden Senbazuru Orikata (Tajna savijanja tisuću ždralova) prva je poznata knjiga o origamiju i objavljena je 1797. godine. “Ako je to najstarija knjiga o origamiju, origami i nije toliko star”, ističe Aoyagi. Čimbenici poput dostupnosti papira i vremena za rekreaciju važni su elementi koje treba uzeti u obzir kada razmišljate o povijesti origamija: umjetnost iziskuje resurse i sate. Plus, naravno, nadahnuće.
Aoyagi smatra papirnatog ždrala jednim od najsavršenije izrađenih predmeta. To je zato što je središte ždrala – oznaka “x” na leđima ptice – središte komada papira. To postaje očito kada rasklopite ždrala: uzorak nabora se proteže iz sredine, gotovo poput snježne pahulje. “Tako je moćna stvar imati ovakvu ravnotežu u dizajnu”, kaže, “količina papira koja se ovdje potroši, u četiri različita smjera, potpuno je jednaka.” Upravo ta ravnoteža omogućuje da ždral visi pravilno pomoću samo jedne niti provučene kroz njegovu sredinu.
Zapravo, ždral koji izgleda vrlo jednostavno je tehničko čudo, što ga također čini učinkovitim alatom za podučavanje. Yamamoto kaže da kroz origami “učenici uče matematiku, razlomke, osnovnu geometriju i brojevni sustav.” Ona dodaje da ta vještina može poticati i jezične vještine, jer djeca uče kako pravilno iskomunicirati svaki korak. “Još uvijek tražim bolje načine za povezivanje origamija sa školskim programom za kreativno učenje – to je sjajni pothvat,” kaže ona. Dječji spomenik mira u Hirošimi do danas je prekriven svijetlim papirnatim ždralovima, a ždralovi se i dalje presavijaju kako bi potaknuli oporavak od bolesti (te kao pokloni obožavatelja slavnim osobama i sportašima, napominje Aoyagi), tako da se čarolija nastavlja.
Evo uputa kako da i sami napravite svog ždrala:
KOMENTARI